Autor Tema: Objektivno & subjektivno  (Posjeta: 8868 vremena)

Offline Saša

  • Administrator
  • Astronaut Heroj
  • *****
  • Postova: 1.208
  • Karma: +17/-4
    • Astro Forum
Objektivno & subjektivno
« u: Studeni 06, 2012, 18:50:11 poslijepodne »
Objektivno & subjektivno  8)
 
Kao što je poznato horoskop predstavlja naš subjektivni pogled na svijet oko nas, iako je on za nas sasvim objektivan. Barem ga tako mi doživljavamo.
 
O čemu se ovdje radi. Evo na primjeru 4 kuće recimo. Uzmimo jedan bračni par s recimo troje djece, i kad pogledamo horoskope djece vidjet ćemo da svako dijete na drukčiji način doživljava svoje roditelje, a radi se o potpuno istim osobama, a ujedno o potpuno istom domu. Što je najgore niti jedan od tih triju dječjih opisa ili doma ili roditelja nemora biti objektivan. Jer, pazi sad, niti jedan od roditelja se nemora prepoznati u takvim opisima, jer imaju vlastitu percepciju samog sebe... subjektivnu naravno...
 
Što je onda tu objektivno... naučno gledano...?
Što je u stvari objektivnost?
 
Recimo da nekolicina ljudi stoji ispred nekakvog supermarketa i opisuje isti. Jednoj osobi bit će ogroman, jer dosad recimo nije vidjela veći, drugoj sasvim prosječan, jer se nagledala u životu svakojakih marketa, trećoj osobi je mali jer je recimo živjela u njemačkoj i vidjela puno veće i glomaznije...
 
Objektivno bi bilo da je to supermarket na neznam dva kata, ukupne površine 890 m2
znači – objektivno- bi trebala biti činjenica koju bi bilo tko trebao potvrditi i svatko doći do istog rezultata.
 
Nazovimo to interobjektivnim činjenicama.
 
Kako je onda moguće da je astrologija tako “moćna” ? Upravo činjenica da ima pristup tom subjektivnom doživljaju svake osobe i pristup svakoj osobi kao jedinstvenoj i neponovljivoj jedinki.
 
Ali kako je onda (astrologija) univerzalna za sve osobe?
Vratimo se primjeru s početka posta i recimo da se jednom od djeteta u 4 kući našao Sa koji kao što znamo, označava jednog od roditelja kao prilično krutog i autoritativnog … to je subjetivni pogled vlasnika karte. Isti takav položaj Sa ima i masa drugih ljudi... I njima je jedan od roditelja ( nebitno koji, može označavati i oca i mater ) krut i autoritet... nekom može biti otac a nemom majka, no zajedničko jest jedan od roditelja
 
Da li je to onda objektivna činjenica ? Jest za vlasnike takvih horoskopa, ali ali u suštini to je opet subjektivna činjenica vlasnika karata.
 
No međutim, to je intersubjektivna činjenica jer je to ono što je zajedničko svim subjektivnim pogledima vlasnika karata.
 
Dakle astrologija se, imeđu ostalog, bavi intersubjektivnim činjenicama, odnosno razlučuje koje su činjenice zajedničke u svakoj posebnoj individualnoj subjektivnoj percepciji. Ujedno samo te i takve intersubjektivne činjenice mogu biti objektivno naučno dokazive, no to ostaje na nauci kao takvoj, da posveti više prostora takvim subjektivnim i intersubjektivnim činjenicama, i onda neće biti nikakvog problema s naučnim sagledavanjem astrologije ...
 
Saša Đurić

Offline golden eye

  • Novi Astronaut
  • *
  • Postova: 17
  • Karma: +0/-0
  • Novi Astronaut
Odg: Objektivno & subjektivno
« Odgovori #1 u: Studeni 14, 2012, 17:50:09 poslijepodne »
dotakao si se Sa u ulozi roditelja, kao zajedničke objektivne stavke. Da, slažem se ... al nije li to ujedno i subjektivna stavka. Pitanje je kako pojedini imaoc Sa doživljava autoritet kod roditelja, njemu je može bit jedini takav poznat. Dakle koliko je objektivno, ipak je subjektivno... ili kako bi se reklo u očima promatrača  :)


Offline Saša

  • Administrator
  • Astronaut Heroj
  • *****
  • Postova: 1.208
  • Karma: +17/-4
    • Astro Forum
Odg: Objektivno & subjektivno
« Odgovori #2 u: Studeni 16, 2012, 20:46:57 poslijepodne »
dotakao si se Sa u ulozi roditelja, kao zajedničke objektivne stavke. Da, slažem se ... al nije li to ujedno i subjektivna stavka. Pitanje je kako pojedini imaoc Sa doživljava autoritet kod roditelja, njemu je može bit jedini takav poznat. Dakle koliko je objektivno, ipak je subjektivno... ili kako bi se reklo u očima promatrača  :)

Upravo o tome i jest tekst i u tom je cijeli štos... što je za nas objektivno ne znači da je za druge objektivno, jer je to samo naš subjektivni pogled ( iz našeg kuta gledano )

Offline boki

  • Novi Astronaut
  • *
  • Postova: 12
  • Karma: +0/-0
  • Novi Astronaut
Odg: Objektivno & subjektivno
« Odgovori #3 u: Studeni 19, 2012, 12:51:13 poslijepodne »
Tekst iz naftalina izvučen, baš sam star čovjek ne sjećam se jedne jedine rečenice šta sam u njemu pisao, hih.



Ogled o astrološkoj subjektivnosti
 

    Kažu da čovjek uvijek uradi onako kako hoće, a ne kako misli, pa osjećanjima upućivati misli šta da čine uvijek je bilo prioritet, ma kako mnogi dušebrižnici traže ostavljanje emocija po strani i davanje intelektu prednosti iako misljenjem naslutiti osjećanja je skoro nemoguće. Sva fama učenjaka oko sprečavanja emocija da nas vode kroz život je nastala zato što postoje kako dobra tako i loša osjećanja, a pošto ljudi rijetko imaju samozabran, uvijek rade ono što im je najlakše, pa kad i one animalne a katkad i patološke potrebe nadvladaju duh, onda najnepozvaniji, onda neobjektivni Razum traži potpuno isključenje emocija što je pogrešno, jer ne može se treptajem oka isključiti svjetlost dana. Naročito ako žmirkamo često. Ružnu stvarnost ne treba sklanjati razumom, već se treba sklanjati iz stvarnosti razuma pošto on nikada ne zna uzroke, već tek gleda u posledicu o kojoj ne zna ništa sem da postoji. I obično takvo postojanje razum mora da osudi, a skoro nikad ne prihvati. Sva mudrost je u prihvatanju a to je često mazohizam, baš kao što je cijelo hrišćanstvo prihvatanje patnje ovog svijeta. Naravno postoji i ono što ne treba da se prihvati ni po koju cijenu, kako u hrišćanstvu tako i u životu. O tome šta je ispravno ili ne, gotovo uvijek osjećanja odlučuju, pa signaliziraju razumu da saopšti. Ako nije tako onda razum filozofira tipa- može lako da bidne a možda i ne bidne, pa iz toga proizilazi relativizam, a iz njega anarhizam, i na kraju dolazimo u nihilizam koji osjećanja ne prihvata pošto ukida Boga. Ta hipotetička retorika je jalovost i ništa drugo. Dok osjećanja su oduvijek bila i jesu Isključivost! Osjećanja su isključivost zato što pokazuju stanje svijesti, kao i sve ono kad i najmanja amoralnost žalosti neko osjećanje pa može da ga zaokrene 360 stepeni, kontra i od razuma i od života. Čini se da je bolje tako, iz naivnog osjećanja pogriješiti, nego iz autohtonog razuma činiti ispravno, jer osjećanja će prije ili kasnije prihvatiti i ispraviti krivicu kroz pokajanje, dok razum neće i kad mu se dokaže jer to vrijedja njegovo veličanstvo Ego. Duh nema ego, iako ima volju i ambiciju, dok razum često ispadne samo ono lično, ogoljeno, sebično nepodjeljivo Ja. Objektivno kroz suvi intelekt nije razbokoreni korijen iz koga će iznići stablo sa sočnim i ukusnim plodovima već spekulativno kome trebaju posledice za život, posledica kao faktor, kao fakat da nešto postoji. Dok sve što postoji je emocija, sve starije je emocija pa i razum kad postoji, kad se samoproizveo je neko ko je u podstanarskom statusu.

   Tako i u astrologiji. Subjektivnost molim. Objektivnost jeste neka istina, a ako nemamo nikakvu istinu iz koje možemo poći šta onda da radimo dragi astrolozi? A dobro znamo da osjećanja jesu istina, da se ne mogu ukinuti, dok intelekt objektivnog uvijek može da se dopuni ili da odbaci ono u šta se do juče kleo, dok i osjećanja mogu svog voljenog prevariti ali samo ako su ga na silu prihvatila da bi ljubila radi ljubjenja a ne voljela radi ljubavi. Zato treba biti svoj uvijek, pa tek odatle misliti, a ne misliti pa postojati, jer se ne može iz misljenja ništa više uraditi do potvrditi ono što se vidi u posledici a ne uzroku. I tu je najveći problem astrologije rekao bih. Što, kako tako astrološko misljenje ne dozvoljava ni da ga zapljuskuju osjećanja, a kamoli da se umoči u njih. I, eto stoprocentne astrološke greške jer natalna karta ne živi kompletna uvijek, ili živi, ali kroz jedan ili dva sporedna aspekta na koje niko ne obraća pažnju ni u jednoj čarobnjačkoj knjizi od Ptolemeja na ovamo, pa sve ostalo je mrtvo duboko što je otišlo sa svim organskim i neorganskim u ono što tek monoman može da prepozna iz svog nevidljivog. To je posebnost, ali ma kako takav dar ne bio svojstven svima, kod većine astrologa je ukinut zato što ne polaze iz svojih osjećanja iz onoga što su lično proživjeli. Zapravo astrolozi ponajviše i polaze iz sebe, iz Razuma svoje nerazumljivosti tj. iz stvarnosti razuma ovog svijeta, dok osjećanja su stvar iracionalnog, bliža su natprirodnom, i vječno su nepostižna ljudskom umu. Sem kad ne živi neku sliku ili princip karaktera iz sebe!

   I tako hoće astrolog da bude i terapeut i psiholog i vidovnjak. Zašto da ne, sve se može uz Božiju pomoć, ali bi bio onda i red ići iz sebe, svjedočiti sobom, pristrasno, subjektivno, glavu na panj za predikciju, jer govorimo o duhu, o osjećanjima a ne samo oće li Arsenal biti šampion 2006 godine. Kad se to i ovako i onako čini uvijek, baš i kad neko kaže da imaju pravila neke škole, neki metod iz kojeg polazi, gotovo uvijek polazi iz svog razuma koji je prihvatio takvu školu a da možda prethodno osjećanja njegova nisu blagoslovila takvo prosvjetljenje. Oduvijek sam više vjerovao nekom ko poznaje kako će neki karakter postupiti u životu iz svog života nego kako će ga bilo koja astrologija prepoznati iz svog pravila, jer pravilo astrološko nema moć autokorekcije koliko osjećanje, koliko subjektivnost ima moć da totalno sve zanegira pa ponovo izgradi, sve dok ne osjeti u tom svom ubjedjenju sebe kao život sam.
 
   Zapravo, šta to bilo koji ljudski um zna, makar bio genije u svom poslu, šta je to duša, šta je to duh, šta svjesno, a šta iracionalno, šta vjera, šta je to bol, a šta radost? Opet, svaki čovjek to sobom nosi i iz toga pita svog astrologa, baš kroz svoj karakter koji se ogleda u njemu i dodje kod astrologa da mu kaže nešto o njemu, ko je zapravo on, šta je najljepše u njemu, i prvenstveno šta može očekivati ako živi tako i tako, a šta kad živi ovako i ovako. I ako pokušamo suvoparnim mislima iz kojih prizilazi navodno razum a koji nije u stalnoj komunikaciji sa emocijama, ne možemo ništa uraditi, astrologija će i dalje biti pseudo nauka, nijedan učenik neke škole neće dati isto rešenje kao njegov kolega i tu je kraj, iako postoji strogo pravilo ali postoji i velika razudjenost od koje premise poći, odnosno hoće se doći do istog rešenja, idući često putem koji udara u zid kako pravilo kaže. A zapravo nije tako, tu bi trebao biti početak, jer dragi moj čitaoče astrologija je najteža umna disciplina pošto njene konstante nisu u vidljivom već vječno u nevidljivom. Biti toliko čist i zaroniti tako duboko je teško jer i astrolozi su grešnici ko i drugi ljudi. Samo nisam siguran da li i matematičar smije baveći se svojom apstrakcijom biti razuzdan, svjesno gord, a kamoli astrolog? Baš iz toga proizilazi da treba vjerovati najprije sebi, jer osjećanja kad su nespokojna, kad su razrušena nema tog razuma koji će nešto tačno reći o nekome. Zato nikad nisam vjerovao ljudskim riječima koliko njihovim uzdasima, nikad njihovim formulisanjem života koliko načinom življenja, nikad njihovoj potrebi uzevši je samu po sebi koliko suštini svoje subjektivnosti koja začudo nekad bijaše mala jer iz stida nije smjela da promoli nos. Danas kad sam bestidan i tužan gledajući u oči ljudi koji mi dolaze vidim vječno dio sebe u njihovom parčetu neba kao nekog ko uz malo misljenja može iz tog jednog oblika pričajući njima svoj život reći suštinu. Jer tim simbolizmom koji još od sumatraizma Crnjanskog živi svjesno, kao neki potok što teče mjesto prekinute ljubavi, možemo mnogo toga i još više, nego što nam je kao opštemislećim bićima dato u početku. A baš iz subjektivnosti koja nije ružna datost na koju se misli kad je neko svrstan u kategoriju nemuštosti i uskogrudosti dje mediokriteti niču, naprotiv glupost je kod usko školovane budale pelcer svježi vazda bila. Zato uvijek preopučujem da vjerujete više svojoj intuiciji no sistemu deterministčkom, više Njemačkim klasičnim filozofima i literaturi 18 i 19 vijeka koja ide prema psihološkoj strukturi ličnosti, no svim okultnim knjigama računajući i astrološke koje su ikada napisane. Da, više vjerujem Ćorkanu dok šeta ćuprijom na Drini, ili njegovim osjećanjima dok je zaljubljen u Švabicu kako pravilno posmatra ovaj čudan svijet od čega je sazdan, no i jednom umišljenom mistiku koji kaže ja znam šta će sutra biti! Nešto ne znam da li bi to smio i Svedenborg da kaže, ili Šekspir, jer oni dobro znaše da je Tajna starija od svake Istine, kao i što su sva osjećanja starija od misli, kao što je objektivnost kao neka kaka taka istina mladja od svake Tajne koja je stvara.

Offline acajoubleu

  • Novi Astronaut
  • *
  • Postova: 7
  • Karma: +0/-0
  • Novi Astronaut
Odg: Objektivno & subjektivno
« Odgovori #4 u: Studeni 20, 2012, 00:51:10 prijepodne »
dotakao si se Sa u ulozi roditelja, kao zajedničke objektivne stavke. Da, slažem se ... al nije li to ujedno i subjektivna stavka. Pitanje je kako pojedini imaoc Sa doživljava autoritet kod roditelja, njemu je može bit jedini takav poznat. Dakle koliko je objektivno, ipak je subjektivno... ili kako bi se reklo u očima promatrača  :)

Upravo o tome i jest tekst i u tom je cijeli štos... što je za nas objektivno ne znači da je za druge objektivno, jer je to samo naš subjektivni pogled ( iz našeg kuta gledano )

Svasta se da relativizirati pa i ono sto gledamo kao objektivno...za priblizavanje ''objektivnosti''treba nam obostrana volja koju astrolog moze ( a ne mora ) da ima  i svest i volja sagovornika...bez toga,ostaju obe udaljene subjektivnosti.